Baza dvorca na palači Republike: pitanje estetike i demokratskog modernizma

Veröffentlicht:

Von:

Die Schlosskulisse, die vor ziemlich genau 30 Jahren vor dem noch stehenden Palast der Republik entstand, stellte zweifellos die Macht der Fachleute in Architektur- und Städtebaudebatten in Frage: Wer entscheidet über die Ästhetik unserer Umwelt? Aber durchgesetzt und durchgeführt wurde das Projekt sicher nicht von einer „Kamarilla neo- bis rechtskonservativer Preußen-Nostalgiker“, wie kürzlich eine Autorin im Stadtmagazin „Tip“ gänzlich ahistorisch wütete. Ich kann das als einer der damaligen Mit-Kuratoren durchaus selbstbewusst behaupten. Sicher wirkte die seit den 1970er-Jahren in der DDR und der alten Bundesrepublik betriebene Idealisierung der hohenzollernschen Militärmonarchie zum angeblich vornehmlich liberalen Kunst- und Kultur-Staat. Auch der fatale …
U pozadini dvorca, koja je stvorena prije gotovo 30 godina ispred palače Republike koja je još uvijek stajala, nesumnjivo je dovela u pitanje moć stručnjaka za arhitekturu i urbane zgrade: Tko odlučuje o estetici našeg okruženja? Ali projekt sigurno nije proveo i proveo ga "Kamarilla neo-desničarski konzervativni pruski nostalgic", jer je autor u gradskom časopisu "TIP" potpuno ahistorijski bjesnio. Kao jedan od tadašnjih koburatora u to vrijeme, to mogu sigurno tvrditi. Idealizacija vojne kanarhije Hohenzollern, koja djeluje u GDR -u i Stare savezne republike od 1970 -ih, bila je sigurna u navodno prvenstveno liberalnu umjetnost i kulturnu državu. Također kobno ... (Symbolbild/MB)

Baza dvorca, koja je stvorena prije gotovo 30 godina ispred palače Republike koja je još uvijek stajala, nesumnjivo je dovela u pitanje snagu stručnjaka u raspravama o arhitekturi i urbanom razvoju: Tko odlučuje o estetici našeg okruženja?

ali implementiran i izveden, projekt sigurno nije bio "Kamarilla Neo desno-konzervativnom pruskom nostalgičnom", kao što je autor nedavno bjesnio u gradskom časopisu "TIP". Kao jedan od tadašnjih koburatora u to vrijeme, to mogu sigurno tvrditi.

Idealizacija vojske podrumje Hohenzollern, koja djeluje u GDR -u i Staroj saveznoj republici od 1970 -ih, bila je sigurna u navodno prvenstveno liberalnu umjetnost i kulturnu državu. Fatalni njemački idealizam također je igrao glavnu ulogu koja umjetnosti daje depolitiziranu posebnu ulogu u životu. Ali reakcionari Prusije? Nije da sam se sjetio.

Ulijevo i konzervativci su počinjeni

Zbog toga je bilo moguće i da je lijevo -liberalni Kristin Feiss isprao vunu kako bi pokazao izložbu deset "modernih" kontra -planova na replika projekta u pozadini dvorca. Čak i tada, njezina arhitektonska galerija Aedes bila je središte traženja oblika demokratske modernosti, tako da je i otvorena rasprava o neugodnim temama poput replika fasada. Nazvati ih "pruskom nostalgičarom" jednostavno je kleveta.

Arhitekti Frank Augustin i Goerd Peschken ili Akademija umjetnosti Bau zaista nisu bili reluktivno Prusija jer su predložili takvu pozadinu demokratizacije rasprave. A pariška umjetnica Catherine Feff, koja je stvorila ovu pozadinu s više od 50, trebala bi biti reakcionar? Bilo je ljevičara, liberala, konzervativaca koji su se zalazali za projekt.

Wilhelm von Boddien-bez ikakvog načina na koji stojite na njegovom projektu obnove, ova iskrenost mora biti i to se nije razmnožila kao dio političke pruske renesanse, već kao čisto estetski projekt rekonstrukcije grada. Zbog toga su kustosi imali punu slobodu dizajna - sve do fotografija na kojima je pokazano za kontinuirano postojanje palače Republike.

Sve ove kontradiktorne perspektive još uvijek se mogu naći u kataloškom bendu "Dvorac?" Čitaj. I naravno, neki se reakcionarni također veselili postavci. Ali nisu igrali nikakvu ulogu za svoju izgradnju i dizajn izložbi. Inače ovaj projekt ne bi bio stvoren.

Nikolaus Bernau je bio tamo: pozadina dvorca nije bila projekt reakcionarne kamarile.