Od Friedenstheaterbühnea do stvarnosti: pogled na svjetsku situaciju

Od Friedenstheaterbühnea do stvarnosti: pogled na svjetsku situaciju
To je scenarij noćne more: Svijet slavi mir dok bombe padaju na svakim uglovima! Prošlog petka, Nobelov odbor u Oslu objavio je da je japanska organizacija Nihon Hidankyo dobila Nobelovu nagradu za mir. Veliki trenutak? Teško ako pogledate stvarnost!
Zapanjujuće što u godini u kojoj bombe detoniraju na Bliskom Istoku, tenkovi se kotrljaju u Ukrajini i krvavi građanski rat bjesni u Jemenu, koje bi trebalo okruniti Nobelovim proslavama za mir. U Stockholmu se pojavljuje crveni tepih, gosti Ray u Royal Flairu, a sočna cijena od milijun eura čeka dobitnika nagrade - dok s druge strane svijeta rat bjesni!
Nagrada u iluzijskom svijetu
nesumnjivo zaslužuje poštovanje prema njihovim neumornim naporima. No, u ovom trenutku ne mora biti ispitivan treba li zaista postojati Nobelova nagrada za mir u takvom kaotičnom svijetu? Zapadni mirovni propisi su na ponoru! EU, koja je čak dodijeljena Nobelovoj nagradi 2012. godine, nemoćna je u sukobu na Bliskom Istoku. Ujedinjeni narodi? Poput sjene sebe. I dok se SAD povlače u traumu "Amerike First", svijet se pita kada će se iluzija pokvariti i sljedeće svjetlost padne s neba i razbijena na crveni tepih.
Stvarnost je nemilosrdna: teroristički napadi, oteli i ubijali Izraelce i desetine tisuća civila u pojasu Gaze. Rizik od eskalacije između Izraela i Irana postigao je prijeteći naglasak. Mirovni napori? Ne uspijevaju živjeti pred očima moćne globalne zajednice. A u međuvremenu, Rusija ostaje vjerna svojim carskim ambicijama, spremnim za jedan jezik: nasilje.
Gorke istine našeg vremena
Vremena "mira za sve" su gotova. Stabilnost je nova čarobna riječ! Moramo se preispitati u geopolitici: ograničiti sukobe regionalno, voditi pregovore između zaraćenih stranaka i istodobno smanjiti nasilje na minimum. Ironično je da bi to moglo značiti da nam treba više i ne manje oružja! Izdvajanje nije tabu - to je trenutno neophodna strategija zaštite naše sigurnosti.
Jedno je jasno: za razliku od Trumana Bubanka, koji se može osloboditi inscenacije na kraju svog filma, svijet ne živi u snu. Stvarnost je teška i često neumoljiva. Ne postoji blistavo finale, nije sretan kraj - samo zastrašujuća istina svijeta koji stvarno mora patiti. Ura za mir? Samo emisija koja će se uskoro završiti!
U stvarnom svijetu, okružen terorom i kaosom, ostaje pitanje: Kada se zapadni svijet konačno probudi? Zavjesa je pala, predstava je gotova!