Prenzlauer Berg: Šetnja susjedstvom otkriva sjene prošlosti!

Prenzlauer Berg: Šetnja susjedstvom otkriva sjene prošlosti!

U berlinskoj četvrti Prenzlauer Berg postoji otpor prema planiranoj novoj zgradi hotela. Stanovnici se bune protiv projekta, koji se smatra daljnjim izrazom gentrifikacije u području koje karakteriziraju promjene. Ovaj razvoj nije samo izravan odgovor na izgradnju hotela, već također odražava duboke promjene koje je okrug doživio od ponovnog ujedinjenja. Četvrt, nekada tradicionalna radnička četvrt, značajno se promijenila i sada privlači brojne investitore.

Povijesno gledano, Prenzlauer Berg je izvorno nastao kao selo i razvio se u tipičnu radničku četvrt. Arhitektura se sastoji od obnovljenih starih zgrada, poslijeratne arhitekture DDR-a i novih zgrada iz godina nakon ponovnog ujedinjenja, koje stvaraju višestruki gradski pejzaž. Nedavno održana kvartovska šetnja dojmljivo je prikazala splet svijetlih kafića, igrališta i zelenih dvorišta, koja ipak svjedoče o sačuvanim prazninama koje su spomen obilježja zračnim napadima u Drugom svjetskom ratu. Danas je Kollwitzplatz, nekadašnje središte boemije istočnog Berlina, postao gentrificiran i odražava promjene koje su zahvatile mnoge životne uvjete Prenzlauer Berga.

Šetnja po susjedstvu i povijesni tragovi

Posebno zanimljivo postaje kada šetajući susjedstvom promatrate promjene u okolici. Ovo se dogodilo 2. rujna i provelo je sudionike ulicama i stanicama podzemne željeznice koje sada imaju drugačija imena nego u vrijeme DDR-a. Oderberger Straße je, primjerice, do 1989. bila slijepa ulica koja je završavala na Zidu. Mnoge su stare zgrade u to vrijeme propadale, no u posljednjih 30 godina privatni investitori sa Zapada značajno su promijenili nekretninsku sliku. Otkupljivali su ruševne objekte po povoljnim cijenama, što su mnogi vidjeli kao jedinstvenu priliku za ulaganje.

Fenomen gentrifikacije dosegao je alarmantne razmjere u Prenzlauer Bergu jer se potrebe izvornih stanovnika često nisu uzimale u obzir. Čak je i Zakon o oprostu starog duga omogućio prodaju ispod tržišne vrijednosti, što je značilo da je samo sedam posto prodane imovine ostalo u istočnim rukama. Većina je otišla zapadnim investitorima koji su bili nezadovoljni situacijom jer mnogi stanari nisu bili u mogućnosti izvršiti potrebne radove obnove.

Sukobi oko stanovanja i stanarina

U prošlosti su troškovi života u DDR-u, uključujući stanarinu, bili znatno subvencionirani. Na primjer, studentski stan od 30 m² košta samo 45 maraka, uključujući operativne troškove. No s promjenom su došli i problemi: velika potreba za renoviranjem kombinirana je s potrebom da se stanarine podignu na zapadnu razinu. To je dovelo do sukoba koji je zahvatio i gospodarske i političke krugove. Sve je više stanara formiralo društvene grupe kako bi iskoristili svoje pravo prvenstva, no financijski je teret za mnoge bio prevelik.

Urbanističko planiranje u Berlinu ostaje u središtu mnogih rasprava. Nova hotelska zgrada, o kojoj se nedavno pisalo u tisku, ulazi u širi kontekst koji nadilazi lokalne brige stanovnika. Stanari koji žive u tim novim razvojnim područjima često nisu u mogućnosti zastupati vlastite interese, što dovodi do napetosti i povećanog dijaloga o budućem dizajnu stambenog krajolika u Berlinu.