Ljudska prava u raspravi o migracijama: žalba na zaštitu i prevenciju

Veröffentlicht:

Von:

"Entdecken Sie die kritische Stellungnahme des Deutschen Instituts für Menschenrechte zu den aktuellen Debatten über Migrations- und Sicherheitsrecht. Der Artikel beleuchtet die Bedeutung präventiver Maßnahmen gegen Radikalisierung, die rechtlichen Grenzen bei Abschiebungen und die Risiken von Leistungskürzungen sowie der Auslagerung von Asylverfahren. Informieren Sie sich über wesentliche Menschenrechtsfragen und die Herausforderungen für Schutzsuchende in Deutschland."
"Otkrijte kritičku izjavu Njemačkog instituta za ljudska prava o trenutnim raspravama o zakonu o migracijama i sigurnosti. Članak osvjetljava važnost preventivnih mjera protiv radikalizacije, pravnih ograničenja u slučaju deportacija i rizika smanjenja uspješnosti, kao i outsourcinga azila. (Symbolbild/MB)

Aspekti ljudskih prava u sigurnosnoj raspravi: Podučavanje iz Solingena

Kritične rasprave o migracijama i sigurnosti, koje su nakon tragičnog terorističkog napada u Solingenu stekle sjenu na ispunjenje obveza o ljudskim pravima u Njemačkoj. Želja za većom sigurnošću je razumljiva, ali kako bi se pronašli učinkovita rješenja, uzroci radikalizacije i terorističkih napada moraju se tretirati sveobuhvatno.

Njemački institut za ljudska prava jasno je dao do znanja da trenutni prijedlozi za reformu u području zakona o migracijama i sigurnosti nisu samo neadekvatni, već i troše rizik od značajnog ugrožavanja osnovnih i ljudskih prava. Konkretno, mjere koje se raspravljaju o deportiranju azilanata u krizna područja poput Afganistana i Sirije postavljaju ozbiljna pitanja ljudskih prava. Lokacija pod talibanskom vladom i pustošnom situacijom s ljudskim pravima u Siriji čine deportacije ne samo rizičnim, već i pravno problematičnim jer su u suprotnosti s međunarodnim međunarodnim pravom.

Središnja točka kritike odnosi se na outsourcing postupaka azila u trećim zemljama. Takve prakse mogle bi dovesti do kršenja kršenja ljudskih prava i narušavaju zaštitu izbjeglica na globalnoj razini. U prošlosti su sudovi u EU -u već potvrdili da tražitelji azila ne mogu biti deportirani u zemlje u kojima su izloženi nehumanim uvjetima.

  • Deportacija: Zaštita od mučenja i nehumanog liječenja uvijek se mora zajamčiti.
  • Smanjivanje performansi: Te kazne često nisu zakonite i krše ustavne granice.
  • Dodatne ovlasti za sigurnosna tijela: Sumnjivane kontrole i druge mjere mogu ograničiti prava pojedinaca.

Zabrinutosti odbacivanja tražitelja zaštite na granicama Njemačke ilustriraju potrebu za poštenim postupkom azila. Izbjeglice imaju pravo pristupiti odgovarajućem postupku, bez obzira na političke rasprave o odgovornosti.

Ovi izazovi nisu samo pravne prirode, već utječu i na društvenu strukturu i ljudsko dostojanstvo. Ključno je da Njemačka ispunjava svoje obveze prema osnovnom zakonu, Ženevskoj konvenciji o izbjeglicama i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Trenutne rasprave ključni su trenutak za društvo koje osigurava da sigurnost i ljudska prava idu ruku pod ruku.

Sveukupno, rasprava nakon napada Solingena pokazuje da je zaštita ljudskih prava neophodna u vrijeme neizvjesnosti. Umjesto da poduzme mjere koje bi mogle pogoršati postojeće probleme, fokus bi trebao biti na prevenciji i borbi protiv uzroka radikalizacije kako bi se pronašli održiva rješenja.

Zbog društva je učiti iz tih događaja i održati ravnotežu između sigurnosti i ljudskih prava kako bi se oblikovala fer i humana budućnost.