Napadi na zakon o azilu: Sigurnost ili pokvareni zakon?

Napadi na zakon o azilu: Sigurnost ili pokvareni zakon?
Rasprava o europskom zakonu o azilu: rizičan postupak vladavine zakona u Njemačkoj
Pravni okvir za azil izreke odavno je određen u Njemačkoj i Europi. Ženevska konvencija izbjeglica i Europska konvencija o ljudskim pravima predstavljaju bitne instrumente koji jamče zaštitu izbjeglica. U Njemačkoj je ta zaštita regulirana člankom 16A Osnovnog zakona, politički progonjeni dodijelili su pravo na azil. Ovi su zakoni ključni za osiguranje temeljnih prava ljudi koji su pod prijetnjom.
U posljednjih nekoliko tjedana rasplamsana je rasprava. Vodeći političari, uključujući šefa sindikata Friedricha Merza i njegovu parlamentarnu grupu, potpredsjednik Jens Spahn, uputili su zahtjev da potkopaju prava tražitelja azila drastičnim zatvaračima granice i uvođenjem izuzetnih propisa. Ovi političari ne samo da žele zanemariti postojeći zakon, već čak podržavaju objašnjenje "hitne pomoći" u granicama, što nije samo pravno problematično, već i etički upitno.
Uvođenje takve "hitne slučajeve" značilo bi da se postojeće europske pravne odredbe koje su jasne i obvezujuće odgurnule s puta. Do sada je Europski sud pravde jasno dao do znanja da nijedna nacionalna hitna situacija nije obveze od EU Law i sur. mogu se ispitati što se može vidjeti i u nedavnim presudama protiv zemalja poput Mađarske i Poljske. Ove su presude primjer koliko je važna poštivanje međunarodnih sporazuma i kako takva usklađenost nije samo na nacionalnoj, već i na europskoj razini.
Političari zahtijevaju ne samo da predstavljaju kršenje postojećeg pravnog okvira, već prijete i da će nanijeti kulturnu i socijalnu štetu. Uklanjanje iz usidrenih prava azila moglo bi imati održive učinke na socijalnu percepciju izbjeglica i migranata, što bi moglo dovesti do sve veće podjele unutar društva. Važno je napomenuti da su neke pokretačke snage povezane s pravim političkim pokretima poput AFD -a i šire te diskreditirajuće narative.
Ono što se ovdje pojavljuje nije samo pravni spor, već temeljni test za vrijednosti na kojima se temelji njemačko društvo. Duboko usidreno poštovanje zakona i zaštitna jamstva za progonjene moraju biti zaštićene i brane kako bi se sačuvali integritet vladavine zakona. U vrijeme kada populističke struje dobivaju utjecaj, odgovornost onih koji služe u političkim uredima veća je nego ikad.
Napokon, može se reći da će vrijeme dolaska biti presudno kako se Njemačka i EU bave izazovima migracije. Držeći se desno i dostojanstvo svakog pojedinca nije samo pravna ponuda, već i moralni imperativ. Rasprava o zakonu o azilu, dakle, nije samo pravni, već i društveni izazov koji bi mogao riskirati vrijednosti naše demokracije.