Napadi na zakon o azilu: Sigurnost ili pokvareni zakon?

In diesem Artikel wird die Bedeutung der Genfer Flüchtlingskonvention und der europäischen Menschenrechtsgarantien beleuchtet. Angesichts der aktuellen politischen Rhetorik in Deutschland, die auf Grenzschließungen und die Aushöhlung dieser Rechte abzielt, wird die rechtliche Verantwortung der EU und die Rolle nationaler Gesetze kritisch hinterfragt. Erfahren Sie mehr über die Auswirkungen dieser Entwicklungen auf die Rechtsstaatlichkeit und die europäische Gemeinschaft.
U ovom je članku istaknuta važnost Ženevske konvencije o izbjeglicama i europskih jamstava za ljudska prava. S obzirom na trenutnu političku retoriku u Njemačkoj, koja ima za cilj zatvaranje granica i šuplje iz tih prava, zakonska odgovornost EU -a i uloga nacionalnih zakona kritički je dovedena u pitanje. Saznajte više o učincima ovih razvoja na vladavinu zakona i europske zajednice. (Symbolbild/MB)

Napadi na zakon o azilu: Sigurnost ili pokvareni zakon?

Rasprava o europskom zakonu o azilu: rizičan postupak vladavine zakona u Njemačkoj

Pravni okvir za azil izreke odavno je određen u Njemačkoj i Europi. Ženevska konvencija izbjeglica i Europska konvencija o ljudskim pravima predstavljaju bitne instrumente koji jamče zaštitu izbjeglica. U Njemačkoj je ta zaštita regulirana člankom 16A Osnovnog zakona, politički progonjeni dodijelili su pravo na azil. Ovi su zakoni ključni za osiguranje temeljnih prava ljudi koji su pod prijetnjom.

U posljednjih nekoliko tjedana rasplamsana je rasprava. Vodeći političari, uključujući šefa sindikata Friedricha Merza i njegovu parlamentarnu grupu, potpredsjednik Jens Spahn, uputili su zahtjev da potkopaju prava tražitelja azila drastičnim zatvaračima granice i uvođenjem izuzetnih propisa. Ovi političari ne samo da žele zanemariti postojeći zakon, već čak podržavaju objašnjenje "hitne pomoći" u granicama, što nije samo pravno problematično, već i etički upitno.

Uvođenje takve "hitne slučajeve" značilo bi da se postojeće europske pravne odredbe koje su jasne i obvezujuće odgurnule s puta. Do sada je Europski sud pravde jasno dao do znanja da nijedna nacionalna hitna situacija nije obveze od EU Law i sur. mogu se ispitati što se može vidjeti i u nedavnim presudama protiv zemalja poput Mađarske i Poljske. Ove su presude primjer koliko je važna poštivanje međunarodnih sporazuma i kako takva usklađenost nije samo na nacionalnoj, već i na europskoj razini.

Političari zahtijevaju ne samo da predstavljaju kršenje postojećeg pravnog okvira, već prijete i da će nanijeti kulturnu i socijalnu štetu. Uklanjanje iz usidrenih prava azila moglo bi imati održive učinke na socijalnu percepciju izbjeglica i migranata, što bi moglo dovesti do sve veće podjele unutar društva. Važno je napomenuti da su neke pokretačke snage povezane s pravim političkim pokretima poput AFD -a i šire te diskreditirajuće narative.

Ono što se ovdje pojavljuje nije samo pravni spor, već temeljni test za vrijednosti na kojima se temelji njemačko društvo. Duboko usidreno poštovanje zakona i zaštitna jamstva za progonjene moraju biti zaštićene i brane kako bi se sačuvali integritet vladavine zakona. U vrijeme kada populističke struje dobivaju utjecaj, odgovornost onih koji služe u političkim uredima veća je nego ikad.

Napokon, može se reći da će vrijeme dolaska biti presudno kako se Njemačka i EU bave izazovima migracije. Držeći se desno i dostojanstvo svakog pojedinca nije samo pravna ponuda, već i moralni imperativ. Rasprava o zakonu o azilu, dakle, nije samo pravni, već i društveni izazov koji bi mogao riskirati vrijednosti naše demokracije.