Kenija i Uzbekistan: Njemački novi partneri u kvalificiranim migracijama radnika

Kenija i Uzbekistan: Njemački novi partneri u kvalificiranim migracijama radnika

Važnost migracijskih sporazuma: mogućnosti za partnerstva i odgovornost

Sve više i više država, uključujući Njemačku, vidi potrebu zaključivanja ugovora o migracijama kako bi se privukli stručnjaci iz drugih zemalja. Takav sporazum ima za cilj zapošljavanje stručnjaka iz zemalja poput Kenije i Uzbekistana, dok se odbacuju azil koji traže azil. To se radi u globalnom kontekstu koji je oblikovan migracijama, nedostatkom kvalificiranih radnika i geopolitičkim izazovima posljednjih godina.

Fokus ovih događaja je Joachim Stamp, koji je na putu kao poseban predstavnik vlade semafora u pregovaranju o takvim ugovorima. Putuje svijetom gotovo dvije godine kako bi promovirao njemački interes za međunarodne stručnjake i istodobno organizirao povratak odbačenih tražitelja azila. Prvi su uspjesi već vidljivi: sporazumi s Georgijom, partnerstvo s Marokom, a sada su i sporazumi s Kenijom i Uzbekistanom trebali pomoći u jačanju radne baze u Njemačkoj.

Unatoč ovom napretku, međutim, mnoge se važne zemlje zanemaruju. Do sada su se značajni pregovori nisu uspjeli ostvariti na Bliskom Istoku i Africi, posebno na Bliskom Istoku i Africi. Federalna vlada stidi se pregovora s državama poput Afganistana, gdje su talibani na vlasti ili sirijski režim. To pokazuje koliko je geopolitički krajolik složen i koliko je važno legitimirati neke aktere.

Bitni problem je što postojeći sporazumi moraju ponuditi više od samo institucionalnog okvira. Morate postaviti stabilna i poštena partnerstva na razini očiju. Ključno je da Njemačka ne samo da "sisa" stručnjake, već i preuzima odgovornost za razvoj tih zemalja. Bez održivih ulaganja u obrazovanje, infrastrukturu i ekonomsku perspektivu u partnerskim zemljama, napori zajedničke migracijske politike mogli bi dugoročno propasti.

S obzirom na globalne izazove migracije i potragu za odgovarajućim stručnjacima, stilska struktura odnosa između zemalja je od najveće važnosti. "Uvredljiva deportacija" bez praćenih razvojnih pristupa smanjit će spremnost država poput Kenije ili Gruzije da rade na zajedničkim rješenjima. Njemačka mora priznati da je odgovornost za globalnu migraciju uobičajena i da ih ne treba dominirati pojedinačnim interesima.

Ukratko, može se reći da uspješan sporazum o migraciji ne uključuje samo razmjenu stručnjaka i povrat odbačenih azilanata. To zahtijeva aktivno sudjelovanje i korištenje partnerstava koja nadilaze nacionalne granice. Strategija održive migracije može se postići samo integriranim postupkom koji zadovoljava potrebe njemačkog gospodarstva i izazove zemalja podrijetla.

Kommentare (0)