Jung kupuje staro: Koalicija semafora nailazi na otpor u promociji vlasništva

Jung kupuje staro: Koalicija semafora nailazi na otpor u promociji vlasništva
Učinci programa financiranja "Jung Buyys Old" na krizu stana
3. rujna 2024. godine pokrenut će se novi program financiranja "Jung Bauens Alt", koji je pokrenula Koalicija za semafore. Ovaj program ima za cilj podržati obitelji s najmanje jednim djetetom u stjecanju postojećih nekretnina. Iako ideja o korištenju starijeg životnog prostora kao osnova za imovinu na prvi pogled izgleda pozitivno, postoje kritični glasovi koji upozoravaju na izazove i moguće negativne posljedice ove inicijative.
Njemačka pomoć za zaštitu okoliša (DUH) jasno je progovorila protiv programa. Barbara Metz, savezna upraviteljica DUH -a, tvrdi da "Jung kupuje staro" nije učinkovito sredstvo za borbu protiv trenutne stambene krize. Prema Metzu, opasna ideja stoji iza ovog pristupa da bi ljudi iz urbanih područja trebali biti raseljeni kako bi opustili tržište stanova. Naglašava da se stvarna rješenja za krizu stanova mogu postići samo stvaranjem pristupačnog životnog prostora u gradovima.
Središnji problem je fokus programa na stvaranje imovine. Iako bi inicijativa mogla pomoći mladim obiteljima da steknu vlastite nekretnine, ona bi također mogla dovesti do ulaganja u potrebnu obnovu i povećanje postojećih zgrada. Metz poziva na društveno prijateljsko financiranje obnove koje ne samo da podržava očuvanje starih zgrada, već i pokreće zaštitu od klime u građevinskom sektoru.
Program propisuje da financirane zgrade imaju energetski certifikat s klasom učinkovitosti ili još gore. Oni se tada moraju dovesti do energetske standardne "House Effictess 70". To znači da se mora razmotriti obnova radi poboljšanja energetske učinkovitosti. Ipak, prema DUH -u, financiranje ove potrebne obnove ostaju nedovoljna, posebno s obzirom na ogromne smanjenja u klimatskom fondu.
Rasprava o "Jung kupi staro" također postavlja pitanja o raspodjeli resursa. U ovom pristupu, kritičari promicanja vlasništva vide potencijalno opasnu nejednakost koja ima koristi od bogatih obitelji, dok su manje financijski osigurana kućanstva. Metz se moli da uskladi politiku financiranja i stvori poticaje koji će koristiti svim građanima, posebno u urbanim središtima, gdje je potreba za pristupačnim životnim prostorom najsitnija.
Sveukupno, ostaje za vidjeti kako će program "Young kupuje staro" imati utjecaja u praksi. Iako promocija imovine može podržati mlade obitelji, pitanje jesu li oni zapravo doprinose rješavanju stambene krize ili je potreban je li temeljno novi pristup, koji u prvom planu i poboljšanje poboljšanja postojećih stambenih struktura.